FILIPIKE

NAŠA BUDUĆNOST

Kažu da sadašnjost kroji budućnost, ali i da se treba zagledati u prošlost kako bi ta budućnost bila bolja. Evo, nakon završenih izbora za Predsjednika RH, zadovoljnih i nezadovoljnih, očite podjele društva, ali ipak mogućnosti izbora, te početka 2020. godine, okrećemo se novim planovima, željama, pogledima. Kako je moj posao takav da sam već, više od petnaest godina okružen mladim ljudima, tako do mene stalno dopiru lijepe vijesti o njihovim uspjesima, usponima i padovima, putovanjima, novim izazovima. Bilo da su to moji bivši učenici kojima sam predavao, bilo da su to oni kojima nisam, ali su prošli kroz našu čudnovato veliku „žutu zgradu“. I svaki put budem presretan i iznimno ponosan, jer ponekad u njima vidim sebe kad sam bio student ili mladić, a sve češće i svoju djecu pa onda znam i vjerujem da mladi ipak pokreću svijet, da ima nade, da se može.

Vidjeti kako mladi grade nešto novo, kako nisu „mamini i tatini sinovi“ ili politički uhljebi, već samostalni, emancipirani, svojeglavi, originalni i hrabri tada znam da smo uspjeli, makar biti kao kotačić tog života, dok su bili blizu nas, oko nas, s nama. I, eto, krajem 2019. i početkom ove godine, ponovno su se nanizale krasne priče naslovima iz medija: „Budućnost dolazi iz Istre“, „Raspjevana mladost“, „Najbolji mladi znanstvenik dolazi iz Rovinja“, „Društveno odgovorna umjetnost na hrabar način“, „Čudesni pioniri Istre iza sebe ostavili Hajduk i Dinamo“, „U malom istarskom gradu nastaje kompanija koja je osvojila svijet“ itd., itd. Takve vijesti želimo i takve vijesti čitamo. To je Hrvatska 21. stoljeća.

Sve ove vijesti nisu samo zalog za bolje sutra, već nam pokazuju kako su ti mladi odrastali u zdravim sredinama, u vrtićima i školama koje su im ipak dale određena znanja, pokazala puteve. Vjerojatno i sigurno su se u tim istim sredinama i razočarali, ali ustajali i jačali. Sve je to škola, sve je to život.

U razgovoru s nekima iz ovih naslova čuo sam i vidio njihovu pozitivnu ambiciju, ali prije svega altruizam, poniznost i skromnost. I to me posebno raduje. Kada pomislim da nema naprijed, kad se razočaram praznim obećanjima, bez obzira na iskustvo, upravo ovakvi razgovori i tekstovi daju mi za pravo da vjerujemo(o) u mlade ljude, u našu djecu. To je naša budućnost!

Submit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.